U subotu su širom Srbije u velikom broju gradova održane protestne blokade, šetnje a ponegdje i performansi u vidu prevaspitavanja nekih protivnika tih okupljanja, po receptu gospodina Crnog koji je tu svoju edukativnu radionicu držao prethodne sedmice. Djeluje da će se subota ustaliti kao dan za ove rabote, sem ako vlast ne smisli nešto, odnosno njihovi čuveni izraelski stručnjaci za lobiranje ne uspiju da izmozgaju neki spin kako i ovo da okrenu u korist režima.
Kao što je subota rezervisana za proteste, onda je nedjelja najčešće dan za raznorazne analize, reakcije, mimove, spinovanja i ostale prateće radnje. Ima ozbiljnih analiza, ima super zezanja u vidu slika, ali ima i reakcija vlasti. Očigledno da je pomenuta izraelska PR/strateška agencija uzela totalni odmor povodom Hanuke pa su magovi marketinga pri vlasti prepušteni sami sebi, a izgleda i njihovi puleni koji obavljaju državne funkcije, tako da svjedočimo raznim pukotinama u logici, ponavljanju istih ključnih riječi i teza kao i klasičnom traženju i najmanjih budalaština i detalja koji konzumentima provladinih medija ogadili bilo šta što ima veze sa protestima. Ipak, jedno je kad to rade urednici tabloida i pripadajućih portala, ali drugo je kad takve banalnosti izvlače predstavnici najviše vlasti.
Da, govorim o izjavi premijerke Ane Brnabić „Tužna sam, videla sam baku koja zbog protesta nije mogla na ručak“. Bilo je još primjera ovih izuzetno jadnih pokušaja spinovanja tipa bakuta koju je ova gužva podsjetila na 1995. i gužve nakon „Oluje“ (ne znam samo kako ju je na to podsjetilo ovo na Gazeli kad je Slobina vlast preusmjeravala ljude van centra BG da se lokalci ne bi konsternirali) kao i neka na brzinu sklepana ekipica koja je glumila „familiju koja ide po mladu“ u nekakvom automobilu koji su okitili jednim peškirom, jednom trakicom i naravnom zastavom. Domaćin koji je vozio tu suruntiju je bio obučen kao da je krenuo po drva a ne po mladu, a sve to se dešava usred Božićnjeg posta. I on krenuo po mladu u 2 popodne, obično se to odradi ranije u toku dana. Pretpostavljam da SNS nije uspio baš cijelu fejk svadbu da organizuje u tako kratkom roku. A možda i jeste.
No vratimo se na predsjednicu Vlade, ženu koja često ima problem da verbalizuje u glavi formirane rečenice, ali često ima problem i sa formiranjem istih u toj istoj glavi, ma koliko nam ta loša verbalizacija odvlači pažnju od tog problema. Nekoliko je problema sa ovom rečenicom, počev od toga da je premijerka tužna zbog jedne bake a nije tužna zbog toga koliko ljudi godišnje ode iz Srbije, koliko je ljudi ove i prošle godine neopravdano preminulo zbog lošeg rukovođenja krizom izazvanom koronom od strane nje i dva tijela na čijem je ona čelu – Vlade Srbije i Kriznog štaba. Nije ni tužna zbog toga koliko djece i odraslih godišnje umre od lošeg vazduha zbog toga što je naša država i vlast sklopila sto dilova sa đavolom da nam uvale sve moguće prljave tehnologije. Nije ni tužna zbog svih onih seljaka koje na sve moguće načine pritišću da prodaju svoju djedovinu Rio Tintu da bi se od Zapadne Srbije napravilo jedno ogromno jalovište koje će stići da zagadi sve nizvodno čak i do Beograda, gdje ona živi, a vjerovatno i dalje. Ništa od toga ne izaziva tugu predsjednice Vlade, ali baka koja kasni na ručak je razlog za blagu decembarsku depresiju.
Često se predsjednica Vlade spotiče o najosnovniju životnu logiku, o političkom znanju zaista mislim da nema potrebe govoriti u njenom slučaju, nisam ni siguran o čemu bi se tu moglo govoriti. No nešto drugo me kopka. Nisam ja džabe pomenuo ove famozne Izraelce za koje kažu da zapravo kroje sve poteze naše vlasti koje ovi čine u održavanju famoznog rejtinga. Jednostavno mislim da joj je neko morao reći da su ovakve budalaštine (zaista nemam drugi adekvatan izraz za ovakva blamiranja) mogu samo da naštete vlasti. Ovdje je problem taj što vladavina SNS počiva na dva, u ovom slučaju, suprotstavljena postulata, a to su da „nikad nema nazad“ i da se sve mora turirati po principu „brže, jače, bolje“ i takođe ekstremnog populizma gdje se uvijek biraju samo ona rješenja koja su prihvatljiva za većinu, odnosno da ništa ne smije da ugrozi rejting i popularnost SNS, pogotovo njihovog lidera Aleksandra Vučića.
Problem sa ovim ekstremno polarizirajućim pristupom jeste taj što svako mobilisanje sopstvenih snaga jednostavno ima svoj plafon. Zato se pitam, kome je ovaj patetični performans premijerke bio namijenjen? Da li ona misli da je u običnoj cost-benefit analizi ovo dobar potez za nju i njenu stranku? Da li će ovako nešto više naelektrisati glasače SNS-a (koje ima li potrebe dodatno elektrizovati, ako govorimo o ljudima koji su uz SNS srcem i dušom, znači one bake kojima je Vučić najljepši, najpametniji, koji samo radi za Srbiju, koji će da se ubiju ako njemu nešto bude a ne ekipu koja je tu iz interesa) ili će prije iznervirati nekog donekle apatičnog, nezainteresovanog ili uplašenog građanina kome je već pun kufer da ga prave ludim kao što rade već godinama? Po mom mišljenju prostora za dodatnu motivaciju vlastima naklonjenog građanstva nema previše – to su ljudi koji su već progutali priče kako opozicija sprema „linč, silovanje, nasilje“, koji su pročitali u Informeru da je Đilas htio da uveze zaražene vakcine koje ljude pretvaraju u zombije i koji znaju da je dotični ukrao 619 miliona evra, jedna baka koja kasni na ručak neće nešto promijeniti u percepciji. Ali zato one koji ne puše te priče, ovi i ovakvi jadni ispadi mogu samo da dodatno poguraju ka zidu uz koji su već odavno sabijeni svim potezima ove vlasti i što aktivira često pominjan od strane predsjednika „pacov u ćošku“ mentalitet. Ljudima je dosta pritiska, a vladati strahom i pritiskom kada ga stalno povećavate (jer zaboga, ako vlast nešto popusti, narušava se postulat o bezgrešnosti vlasti, što se u očima SNS pokazuje kao fatalna greška i početak raspada, što jeste teza o kojoj možemo diskutovati, ali drugi put) bez mogućnosti ispuštanja viška pare u nekom momentu mora da se okonča, ovako ili onako, no povećanje pritiska samo ubrzava stvari, pitajte fizičara, sociologa ili istoričara, svi će vam potvrditi tu zakonitost.
Dakle, da probam da ispadnem još jednom glup i da prognoziram šta će biti narednih par dana, s jedne strane, SNS i Vučić će gledati da odrade kontrolu štete nekakvim bizarnim „smuti pa prospi“ izmjenama zakona (konkretno, ministar Mali je već najavio nekakve izmjene Zakona o eksproprijaciji, ili što bi botovi rekli „eksplortaciji“) kojima će pokušati da kupe određeno vrijeme, a možda i nešto revidiraju u očigledno već postignutim dogovorima sa multinacikompanijom Rio Tintom, koji, za razliku od političkih faktora sa kojima Aleksandar Vučić trguje, nema baš puno razumijevanja za „idu mi izbori, ako može da me sačekate do prvog“ argumente. Naravno, sve će to biti obilno začinjeno „nije ovo nikakav ustupak uličarima protestantima“ pričom, nego će se stvar spinovati u pravcu „predsjednik Vučić iskazuje razumijevanje za probleme seljaka iz Gornje Nedeljice“. Sa druge strane, sva medijska mašinerija, omiljeno oruđe i oružje ovog režima, biće usmjerena na difamaciju, blaćenje i omalovažavanje protesta, uz klasične pokušaje da se pospiješi razdor unutar vođa protesta i da se dodatno podijeli opozicija.
Naravno, uz sve to ostaje i faktor pendreka kao ultimativno rješenje, no o tome posebno. Danas o babi koja kasni na ručak i terapiju dok se premijerka češlja.
